Mt 18,21-19,1

Samo je Gospodin savršen u Ljubavi. Mi se možemo poboljšati. Put savršenstva, koji je postepen, postaje brz ako dopustimo da se u nama vrši Isusov nauk s pomazanjem Duha Svetoga.
Budući da nismo savršeni u ljubavi, često se događa da smo, lako i često, uzrok nezadovoljstva za bližnjega kao što to bližnji može biti za nas. Bez uzajamnog oprosta suživot je nemoguć. Zato je temelj ljubavi oprost, bez kojeg brak ne može ići naprijed, obiteljski je život kao leglo gujinje, prijateljstva kratko traju, a vjerske i monaške zajednice su prazne zajedništva i bratstva. Tko ne živi s Kristom i za Krista, ne prima nadnaravnu moć da traži oprost i da udijeli oprost.
Što nas priječi da kažemo „Oprosti mi“? Ponos. Što nas priječi da oprostimo bližnjemu koji nam uzrokuje bol i razočarenje? Ponos. Misli se ili vjeruje da smo, praštajući, opsjednuti duhom slabosti. Međutim, uopće nije tako. Štoviše, treba biti snažan kako bi od srca oprostio. Što znači od srca oprostiti? Znači ne sjećati se više zla koje nam je naneseno. Tko je uvijek spreman praštati? Onaj koji je od Boga primio oprost za počinjene grijehe.
Treba odmah oprostiti. Što vrijeme više prolazi, srce se više otvrdnjuje za praštanje. Tko ne prašta, nije dijete Božje; zato ne može primiti Pričest koja je sakrament ljubavi.
Tko prima Pričest sa gnjevom u srcu, jede i pije svoju osudu.
Kršćanin je onaj koji od svog neprijatelja oprostom čini prijatelja. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)