Možda se i tebi dogodilo. Otišla si u Crkvu. Klekla si pred Svećenikom. Drhteći, misleći da ti svećenik nikad neće oprostiti, rekla si mu: “Oče, oprosti mi jer sam mnogo sagriješila. Počinila sam pobačaj.” Vidjevši lice puno suza, Svećenik te odriješio od tvog teškog grijeha, također ti dajući da napraviš ozbiljnu pokoru. Zahvalivši Bogu za primljeni oprost, puna radosti izašla si iz crkve. Izlazeći, vidjela si prijateljicu koju nisi vidjela par godina i kojoj nikad nisi oprostila što te ogovarala s drugom tvojom prijateljicom. Što si trebala napraviti nakon što si iskusila Božje milosrđe nad svojim teškim grijehom? Trebala si joj otići u susret, zagrliti ju kao znak svog oprosta. Ali ti si se pravila da ju ne vidiš, kako ju ne bi pozdravila, nastavljajući joj zamjerati.
Današnja prispodoba je uvijek aktualna. Želimo da Bog zaboravi naše grijehe, ali nismo raspoloženi oprostiti onomu tko nas je uvrijedio.
Tko ne prašta, njemu ni Bog neće oprostiti. Oprost, zatim, treba biti besplatan, baš kao i oprost kojeg nam Bog daje. U jednoj sceni iz filma o životu Padre Pia vidimo kako brat koji ga je klevetao, intimno proboden dubokim osjećajem krivice, trči prema Fratru vičući: “Oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi!” A Padre Pio ga, nasmiješena lica, zagrli i kaže mu: “Već sam ti oprostio.”
Nisam ni blizu svet kao Padre Pio, ali Gospodin mi je darovao milost da oprostim i zagrlim nekoliko ljudi koji su me oklevetali. Što me potaklo da oprostim svojim klevetnicima i zagrlim ih? Samo jedna stvar: Bog je meni mnogo puta oprostio.
Ako mnogi pokajnici danas u meni nalaze ozbiljno milosrdnog svećenika, to je zato što ne zaboravljam milosrđe koje je Bog imao prema meni.
Praštaj uvijek i radost Božja te nikada neće napustiti. Amen. Amen.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva
SJEME 