Lk 18,9-14

Današnje Evanđelje nam daruje pravu molitvu srca koju je pravi kršćanin pozvan izgovarati kad ulazi u Hram svoga srca moliti. Koja je to molitva? Evo je: “BOŽE, smiluj se meni grešniku! Nisam dostojan niti biti u tvojoj prisutnosti!” Božji pogled je nad poniznim, nad onim koji ima raskajano srce i nad onim koji se boji njegove Riječi. Nitko nije Svet. Nitko nije savršen u ljubavi. Onoga koji moli ponizna i raskajana srca Bog prima s velikim zagrljajem ljubavi i beskrajnog milosrđa. Molitva poniznog je Pedesetnica.

Nažalost, mnogi kršćani idu moliti u Hram kako bi Bogu rekli, više manje, ove riječi: “Bože, ja sam pravedan čovjek, stoga me moraš poslušati. Pravedan sam čovjek jer sam vjeran svojoj ženi, ne kradem i pošten sam u svom poslu, molim svaki dan, idem svake nedjelje na Misu i velikodušan sam prema djelima svoje Crkve. Onda, Bože, nisam grešnik kao Luka koji stoji na ulazu u Crkvu. To je uistinu perfidan čovjek i trebao bi se sramiti što je uopće ušao u ovo sveto mjesto.”

Ako se osjećaš boljim od drugih i ako prezireš nekog svog brata, nisi dostojan doći pred Boga. Ako počneš moliti smatrajući se dobrim i boljim od drugih, samo gubiš vrijeme. Gospodin zatvara uho na molitvu oholog.

Gospodin sluša vapaj poniznog. Ova misao je uistinu ohrabrujuća. Stoga ako si odlučio ne ući u crkvu jer si svjestan da si grešnik, Bog te čeka kako bi te ispunio svojim Svetim Duhom. Ustani i vrati se u kuću Oca koji je pripremio veliku gozbu za tvoj povratak. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

PS. Svim čitateljima koji šalju financijske doprinose, kojima podupiru naša siromašna zvanja, želim da vaš dom bude ispunjen mirom i blagostanjem. Htio bih vas obavijestiti da se svakog četvrtka slavi Misa za vaše nakane.

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 13,1-9

Prvo svojstvo ljubavi je strpljivost. Koliko strpljivosti ima Gospodin sa mnom, a možda i s tobom. Već odavno sam trebao umrijeti, ali sam još uvijek ovdje na ovoj zemlji. Da sam umro, Gospodin bi me pronašao kao stablo bez ploda, međutim, u svojoj beskrajnoj strpljivosti, smilovao mi se i dopustio da dođem do preko 74 godine kako bih se obratio na Evanđelje ljubavi. Znam da stablo mog života još nije ispunjeno slatkim plodom nadnaravne ljubavi. Plod je još nezreo. Zato me Gospodin, u svojoj beskrajnoj strpljivosti, obrezuje i gnoji kako bi krepost nadnaravne ljubavi postala slatka kao zrela smokva.

Ako Bog dâ, krajem studenog ću opet vršiti poslanje župnika u jednoj župi od 30.000 duša. Nisam mogao reći ne svom Generalnom Poglavaru koji me s bratskom ljubavlju zamolio da preuzmem novu službu. Župa je Pianura (Napoli), kolijevka kongregacije Družbe Otaca Božanskog Poziva.

Naravno, moja nova služba mi neće dopuštati da putujem po Italiji propovijedati, kako sam to činio posljednje 3 godine.

Pred par mjeseci sam napisao da sam spreman žrtvovati svog Izaka kako bih vršio Božju volju. Ako ću ubuduće biti u mogućnosti prihvatiti koju zamolbu za propovijedanjem, obavijestit ću vas. Molite za mene da budem dobar pastir narodu kojeg mi je Gospodin povjerio. Hvala ti, Gospodine, za tvoju strpljivost. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,54-59

Dobrano smo zašli u jesen. Stabla su puna suhih listova. A to me podsjeća da moj život neumoljivo prolazi. Jedan glas unutar mene mi ponavlja: “Sjeti se da moraš umrijeti. Obrati se prije nego dođeš pred Isusa Krista, Suca svog života”. Ovih dana gledam dnevnike i vijesti govore da ima potresa, uragana i ratova koji posvuda uništavaju i siju smrt. Prijatelji koji me zovu da molim za nekog člana obitelji koji je odvezen u bolnicu u kritičnom stanju. To su sve znakovi koji mi daju do znanja da se to i meni može dogoditi bez najave. A jedan glas mi govori: “Obrati se i budi spreman na susret sa Sucem svoje povijesti”. Trebam ući u avion za Cataniu i molim se da se ništa ne dogodi jer, iskreno, još nisam spreman za susret sa svojim Gospodinom. Da, Gospodin mi daruje mnogo znakova koji me potiču da se ozbiljno obratim. Vidim mnogo nemorala u svijetu, a u Crkvi ima mnogo sablazni. Jedan glas mi ponavlja da ne postupim kao Jona koji je pobjegao od svog poslanja evangelizatora. Jedan glas mi neprestano govori: “Idi, samo idi. Ljudi čekaju jednu riječ poticaja, istine, ukora i milosrđa. Moj se narod gubi jer ne poznaje Evanđelje”.

Danas je opet Riječ Božja za nas iz klera koji upravljamo blagom njegove Riječi života vječnoga. Ne možemo mirno spavati znajući i gledajući kako se narod udaljio od Boga.

Ima ljudi koji su strašno gladni i žedni poznavanja milosrđa. Idu u naše crkve, ali one su kao prazne ostave živoga kruha i kao bunari bez žive vode. I tako se mnogi kršteni u Crkvi Kristovoj učlanjuju u škole ezoterične filozofije, misleći kušati ljubav, mir i radost. Ali sve je to jedno veliko razočaranje.

Krist je onaj koji je naše spasenje. To je vijest koju trebamo danju i noću objavljivati riječju, ali i iznad svega primjerom. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,49-53

Danas postoji mnoštvo ateista koji ratuju protiv Crkve jer propovijeda ljubav prema siromasima i poniznima društva. Moćnici su prepotentni i žele zgnječiti slabe. Bogataši se žele još više bogatiti, stvarajući, naravno, sve više siromaštva. Moćnici bez Boga mrze Crkvu koja kaže: „Jao vama moćnici koji zloupotrebljavate svoju moć!“. Ali Crkva ih ne mrzi. Samo ih poziva na obraćenje.

U samoj Crkvi nema mira i jedinstva. Postoje oni koji ozbiljno vjeruju u Kristovo Evanđelje te koje ne prihvaćaju kršćani koji vjeruju u razvodnjeno Evanđelje. Čak i među svećenicima puno puta ima podjele i nema mirnog i srčanog odnosa, jer ima svećenika koji stvarno vjeruju u Krista i ima svećenika koji su plaćenici. Evanđelje je mač. Kako kaže Isus, ne može se služiti dvojici gospodara. Podjele među ljudima se skoro uvijek događaju zbog osobnih interesa.

Među diplomatima ima mira, ali to je prividan mir koji nestaje čim jedan od dvojice uvrijedi drugoga. To je mir mafijaša koji traje dok se jedan od dvojice ne umiješa u poslove drugoga. Kad mi se, na primjer, kaže: „Oče, činim pobačaj kako bih bila u miru sa svojim mužem“, to je mir izgrađen na pijesku. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,39-48

Božja riječ je danas upućena prije svega nama, službenicima Riječi Božje i Euharistije. Da, Isus svoju Riječ danas upućuje nama, kleru: svećenicima i biskupima. Mi, kler, imamo povlasticu biti upravitelji nadnaravnih bogatstava koje nam je Gospodar (Isus Krist) povjerio; ali povlastica uključuje i veliku odgovornost. Bit ćemo osuđeni na pakao ako nadnaravnim dobrima ne budemo upravljali pošteno, revno i dobrostivo, dajući slavu Trojstvu.

Nadnaravna dobra nisu roba koja se prodaje ili kupuje. Užasno je grešno organizirati vjerski obred kako bi se zaradilo novac. Nažalost, ne manjka svećenika koji promiču vjerski obred kako bi zaradili novac. Ako svećenik traži Božju slavu i svetost vjernika, neće umrijeti od gladi. Božanska Providnost postoji. Ako svećenik najprije traži kraljevstvo Božje, uvijek će imati svagdašnji kruh.

Nadnaravnim se dobrima treba upravljati revno, tj. strastveno. Svećenik treba s Isusom reći: „Izjeda me revnost za dom Gospodnji.“ Lijenost je đavolska. Svećenika nije malo. Žetva je velika, ali malo je svećenika koji daju život za evangelizaciju. Jao nama svećenicima ako Gospodin dođe danas i nađe nas udobno zavaljene u naslonjačima.

Službenici Gospodnji trebaju, potaknuti ljubavlju, raditi na obznanjivanju Božjeg milosrđa. Tko traži vlastitu slavu i služi se Evanđeljem kako bi mu se divilo i pljeskalo, jednog dana će se naći s ustima u prašini. Gospodin ponižava oholice.

Vi, laici, nemojte se ustručavati bratski ispravljati svećenike ako ne žive prema nauku Evanđelja. Ne bojte se ako vam župnik, pošto ga ispravite, oduzme dodijeljenu vam ulogu u župi. Bolje je imati vječnu ulogu u Raju, nego privremenu ulogu na zemlji. Tko ima uho da čuje, neka čuje. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 10,1-9

“Idite”, govori Gospodin svojim učenicima. Danas Gospodin to govori i meni i tebi. Papa Franjo je preuzeo Isusovu zapovijed; zato on svakog kršćanina, a osobito nas klerike, nikad ne prestaje poticati da budemo Crkva koja izlazi van. Kada na kraju nedjeljne Euharistije svećenik kaže: “Idite u miru u ime Gospodnje”, to znači da sav taj mir koji smo primili na liturgiji moramo nositi svijetu u kojem živimo i djelujemo. Izlazimo žurno iz crkve ne da bismo zapalili cigaretu ili otišli kući zadovoljni što smo ispunili svoju vjersku obavezu, nego da bismo svijetu donijeli kršćansku poruku.

Mjesto evangelizacije nije crkva, nego ulice svijeta koje su pune ljudi koji još nisu upoznali Kristovo spasenje. Ne možemo ostati zatvoreni u sakristiji znajući da mnogi ljudi odlaze u pakao upravo zato jer ne poznaju Isusa Krista. Onaj tko poznaje Kristovo spasenje pokreće se da bi bio svjetlo spasenja onima koji hodaju u tami.

Sveta Katarina Sijenska je govorila: “Kada bi poznavao ljepotu duše koja živi u Kristovoj Milosti, dao bi svoj život za onoga koji ne živi u toj Milosti.” Žar za spasenjem duša trebao bi prebivati u srcu svakog kršćanina.

Ako shvatiš da si ograničen i da ne možeš doprijeti do mnogih mjesta i osoba, tada živi ovu Isusovu zapovijed: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.”

Neka tvoja uobičajena molitva bude: “Gospodine, pošalji svojoj Crkvi mnoge i svete evangelizatore.” Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,13-21

Razlog svađâ, gnjeva i podjelâ je obično novac. To je stoga jer čovjek, prevaren od đavla, vjeruje da je novac izvor materijalnog i duhovnog blagostanja. Stoga, ako te netko vara na ekonomskom području, on je neprijatelj kojeg moraš zauvijek mrziti. Ako ti netko ne vraća novac kojeg si mu posudio, on je neprijatelj kojeg trebaš mrziti. Ako je tvoj brat krivotvorio potpis na oporuci roditelja kako bi prisvojio cijelo nasljedstvo, on je neprijatelj kojeg treba mrziti.

Jednom mi je jedan čovjek rekao: “Oče, mrzim svog oca”. A ja: “Gdje živi tvoj otac?”. Odgovor: “Mrtav je”. Opet ja: “Zašto je u tvom srcu mržnja?”. Odmah odgovara: “Jer u oporuci nije bilo mog imena”. Kako vidiš, novac je skoro uvijek glavni uzrok svađa između ljudi i obitelji.

Varati kako bi imali novac je težak grijeh. Ali i mrziti osobu koja nas je izigrala i prevarila također je težak grijeh. Stoga, bilo onaj koji vara, bilo onaj koji mrzi, ako iznenada umre, mogao bi ići u pakao.

Nekoć se u Crkvi molilo ovako: “Gospodine, oslobodi nas iznenadne smrti!”. Da, možemo umrijeti iznenada. Ja mogu umrijeti dok ti pišem, a ti bi mogao umrijeti sutra ujutro. Nemoj kucnuti o drvo. Smrt postoji. Onda, što je najvažnije: život vječni ili novac?

Što ti vrijedi zadobiti čitav svijet ako izgubiš dušu? Idi i pomiri se s osobom koja te pokrala. Mir je neprocjenjiv dar. Bog je mir. Ako ti je srce otvrdnulo zbog mržnje, traži od Gospodina milost da oprostiš, pa će tako i tvoji grijesi biti uronjeni u Božje milosrđe. Ne idi u krevet s mržnjom u srcu, jer bi se sutra ujutro tvoje oči mogle zatvoriti za ovaj svijet.

Dakle, idi spavati u miru nakon što si tražio oprost za mržnju koju si gajio u svome srcu. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 18,1-8

Reći ‘udovica’ u Isusovo vrijeme bilo je kao reći ‘slaba i siromašna’. Svatko ju je mogao iskoristiti. Što predstavlja udovica? Da smo mi siromašni i da je đavao daleko jači od nas. Stoga, ako na našem putu vjere nemamo Gospodina za saveznika, đavao, koji je naš protivnik, porazit će nas i učinit će nas svojim robovima. Koja je danas tvoja slabost, ili bolje napast, u koju đavao želi da padneš, te tako izgubiš milost Isusa Krista?

Možda napast preljuba, s obzirom da tvoj muž ili tvoja žena nije više nježan ili nježna prema tebi? Možda napast da prihvatiš mito, jer kod kuće imaš samo kruh svagdašnji? Možda napast da više ne pozdravljaš nekog svog susjeda, jer te verbalno uvrijedio? Možda napast da padneš u porok pornografije? Možda napast da (ponovno) padneš u porok droge, kocke i alkohola? Možda napast da kažeš da Gospodin ne misli na tebe i ne ljubi te u kušnji kroz koju prolaziš? Ne znam koja je napast, ali jednu stvar ti želim reći: ne bori se sâm protiv đavla. Kao i udovica iz današnjeg evanđelja, neumorno idi Gospodinu, kako bi u Njemu i s Njim mogao ostati vjeran njegovoj Riječi.

Ne oslanjaj se na svoje snage, već se oslanjaj na Gospodina. I On će te obraniti. Budi ponizan i traži Njegovu pomoć. Tvoja molitva treba biti neprestana. Neprestani vapaj upućen Gospodinu znak je da vjeruješ u Božju ljubav za tebe.

Protiv Golijata David nije išao samo s praćkom i jednim kamenom, nego i s Gospodinom uz svoj bok.

Neprestana molitva je naša snaga; bez molitve postajemo robovi sotone. Uzdigni, dakle, svoj neprestani vapaj k nebu, odakle će doći tvoja pomoć. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,8-12

Prije tjedan dana jedna čitateljica Sjemena mi je iz svetišta Lurd poslala poruku: “Oče Lorenzo, ovdje u Lurdu svaki dan idem na euharistijsko slavlje. Veoma me rastužuje kad vidim da Biskupi i svećenici čitaju homiliju. To je beživotna riječ. Ne govore srcu zbora. Homiliju čitaju jer se boje da će pogriješiti i da neće govoriti zanimljive stvari? Zašto ne dopuste Duhu Svetom da govori u njima, ili možda ne vjeruju da je Duh taj koji u nama svjedoči Kristovu riječ? Više volim kad propovjednik govori jednostavne riječi, ali koje izviru iz srca. Kad je poticao i naučavao, Isus nije govorio tvrdo. Nije pisao svoja naučavanja, već je govorio napamet jer je Duh Gospodnji bio na njemu.”

Istina, Isus je svojim svjedocima obećao neka se ne brinu oko onoga što će trebati govoriti kad ih pozovu da ga javno svjedoče, jer će Duh biti taj koji će govoriti u njima.

Ako ljubimo Isusa, njegovo obećanje se ispunja u nama, kleru i laicima. Srce puno ljubavi za Isusa je izvor riječi Istine, Nade i Ljubavi. Mnogo puta, prije nego ću govoriti zboru, osjećam kao da mi je jezik zalijepljen za nepce i počinjem se tresti. Ali onda zazovem Duha i osjetim da mi došaptava ono što trebam navijestiti zboru. Naravno, moj jezik nije kao i onaj od učenih i mudrih ovoga svijeta. A to smeta njihovom uhu. Ljudi su više voljeli slušati svetog Franju nego mudrace iz njegovog doba.

Sveti Franjo, moli za mene da mi Gospodin dade jednostavnu, djelotvornu i iskrenu riječ. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 12,1-7

Po mom mišljenju, nema težeg grijeha od licemjerja. Najveći licemjer u povijesti stvorenja je đavao. On ti se prikazuje kao svjetlo, a u biti je tama, kao istina, a u biti je laž, kao dobrota, a u biti je zloća, kao prijatelj, a u biti je neprijatelj, kao osloboditelj, a u biti je tiranin, kao radost, a u biti je tjeskoba. Zato se trebaš bojati đavla, jer on je taj koji te može poslati u pakao.

Boj se i onih koji svjesno žive pod njegovim djelovanjem. Oni su loš kvasac koji je u stanju uništiti obitelj, vjersku i župnu zajednicu i bilo koju ljudsku instituciju.

Licemjer je onaj koji, dok ti priča o miru, razmatra kako da zarati s tobom. Licemjer je onaj koji, dok te hvali, razmatra kako da uz pomoć smrtne klevete navede druge ljude da te mrze. Licemjer je onaj koji kaže da ti nudi tanjur sočne hrane, ali je otrovana. Licemjer je onaj koji ti kaže da te voli, ali u njegovom srcu nalazi se mržnja. Živjeti s licemjerom je kao živjeti s Judom.

Iako je znao da se Juda u Maslinskom vrtu pojavio da ga preda Pismoznancima i Farizejima, Isus ga naziva prijateljem. Ovo je nadnaravna ljubav. Ljubio ga je do kraja, kako bi shvatio istinu ljubavi i obratio se. Ali licemjer se teško obraća jer se boji da ga drugi vide onakvim kakav jest.

Licemjer je onaj koji nas posvećuje. Licemjer je onaj koji čini da se vježbamo u ljubavi. Da bismo licemjera nazvali prijateljem, potrebno je da imamo Kristovo srce. Ako nismo sjedinjeni s Kristom, napast da postanemo kao licemjer je velika. Zato moramo puno moliti da se ne uvučemo u pakao licemjerja. Licemjer nije inteligentan, već samo prepreden. Kršćanin je mudar, a mudrost poražava prepredenost. Ali pazite: kad je licemjer poražen, priprema još bješnju borbu. Onima koji su jednostavna srca kažem neka imaju Isusa Krista kao saveznika. S Njim i u Njemu ne bojiš se licemjera. On može ubiti tijelo, ali te ne može poslati u pakao, gdje licemjeri ne priznaju da su takvi. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva