Lk 11,47-54

Lažne se proroke, kao i u ono vrijeme, hvali i plješće im se. Baš ništa se nije promijenilo. Prepredeni kao Sotona, njihov gospodar, naviještaju laž kao istinu.

Lažni prorok ti govori da pakao ne postoji jer je Bog milosrdan.

Lažni prorok ti govori da predbračni odnosi nisu nemoralni kada se zaručnici vole.

Lažni prorok ti govori da brak nije doživotan, nego završava kada više nema ljubavi među supružnicima.

Lažni prorok ti govori da je krevet mjesto ljubavi i seksualnost među supružnicima se može izražavati i prakticirati na bilo koji način.

Lažni prorok ti govori da grijeh ne postoji i da je on dio naše ljudskosti.

Lažni prorok ti govori da je seksualnost među dvjema osobama istoga spola moralno zdrava; važno je da se međusobno vole.

Lažni prorok ti govori da ne postoji sakramentalna ispovijed.

Lažni prorok ti govori… mnoge druge neistine kao istine.

Lažni prorok te ne vodi uskim putem, nego širokim i udobnim. On kaže da nas je Bog stvorio za radost i, stoga, ne želi da mi trpimo jer je već Krist trpio za nas.

Ljudi koji vole užitak i zabavu odbacuju, kleveću, progone i pogubljuju pravog proroka. Crkva u kojoj djeluje lažni prorok je uvijek puna. Gdje je lažni prorok, tamo zloća brzo raste i umnaža se. Kada istina razotkrije lažnog proroka, on odmah nađe svoje branitelje. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,42-46

Kad je Isus naučavao i kad je imao razloga ukoriti one koji su bili licemjerni, nije imao dlake na jeziku niti se obazirao na tuđa mišljenja. Isus nije šetao okolo da prikuplja potporu ili da mu se plješće. On je u svom propovijedanju imao samo jedan cilj, a to je da objavljuje istinu.

Licemjeri, čije je licemjerje Isus javno raskrinkavao, pogođeni u svojoj oholosti govore Isusu: „Ti nas vrijeđaš.“ Mi svećenici bismo trebali imati isti Isusov duh u govorenju istine onomu koji svjesno živi u laži. Nažalost, kako bi se izbjeglo da se crkva isprazni i kako se ne bi korilo ili vrijeđalo licemjere, šuti se, štoviše, počinje se povlađivati. Da, Crkva šuti pred licemjerjem. Na primjer, ako u nekoj župi postoji neki član preljubnik, a veoma je velikodušan prema djelima koja se u njoj obavljaju, župnik ga ne kori iz straha da više neće primati obilne novčane priloge. Moglo bi se dogoditi i suprotno. Ako neki član župe, prema kojem je župnik vrlo darežljiv, sazna da župnik živi dvostrukim životom, sigurno neće imati hrabrosti da ga prekori jer ne želi da mu ovaj iz osvete više ne pomaže financijski.

Pred zlom koje se vrši i poznaje, Crkva ne može šutjeti. Nažalost, Crkva je šutjela kad su SAD odobrile zakon u korist pobačaja, rastave, homoseksualnih brakova, eutanazije i tako dalje.

Bio sam zadovoljan i dirnut kad je prije nekoliko dana u Zurichu bila procesija pod nazivom JESUS pride. Koji divan čin evangelizacije! Pitam se: jesu li u ovoj procesiji bili i biskupi i svećenici? Ako nisu, možda je to stoga što su bili za stolom, organizirajući program za novu evangelizaciju. Nažalost, dok biskupi i svećenici raspravljaju i izdaju nove dokumente kako bi se borili protiv sekularizacije koja je u tijeku, crkve se prazne. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,37-41

Postoje neki muškarci i neke žene vjere (posebno u samostanima, manastirima i redovničkim kućama) koji besprijekorno njeguju vanjštinu duhovnog života, a pritom ne njeguju njegovu nutrinu. Njihov način življenja duhovnog života je kao žena ili muškarac koji odijeva svečano odijelo na tijelo koje nije upoznalo osvježavajuće tuširanje. Ova žena ili muškarac izdaleka djeluje elegantno, ali izbliza, kad je uz tebe, užasno smrdi. Ovoj su ženi ili muškarcu upućene Isusove riječi, koje je rekao mnogim Farizejima i Pismoznancima svog vremena: „Vi čistite vanjštinu čaše, ali ne i nutrinu.“ Što o tebi kaže Isus koji poznaje nutrinu tvog srca? Svojim licemjerjem možeš prevariti svoga bližnjega, ali ne i Isusa. Licemjerje je grijeh koji jako ljuti Isusa.

Kad sam bio u sjemeništu, tamo je bio dobar broj sjemeništaraca koji su se uvijek držali sveto te su ih stoga veoma cijenili nadređeni koji, očito, nisu imali mudrost srca za razlučiti zloću od svetosti.

Ovi sjemeništarci, ocijenjeni kao sveci od strane nadređenih, nisu postali svećenici. Jednom je meni, koji sam bio vrlo živahan, nadređeni rekao: „Ti ćeš postati svećenik kad ja postanem Papa.“ On nikad nije postao Papa, a ja ću, ako dobri Bog dâ, dogodine, 30. svibnja, proslaviti svoju pedesetu godišnjicu svećeničkog ređenja. Slava i hvala Gospodinu koji je uvijek bio dobar sa mnom, iako ja nisam bio dobar s Njim. Gospodin je uistinu velik u ljubavi!

Nikad ne sudi muškarca ili ženu po njegovom ili njezinom vanjskom izgledu. Nije zlato sve što sja. U Raju ćemo se iznenaditi kad ugledamo muškarce i žene za koje smo mi glupo mislili da će biti u paklu. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,29-32

Naš je naraštaj opak? Tako česta ukazanja Blažene Djevice Marije u posljednje vrijeme znak su da je naš naraštaj zasićen opakošću. Djevica Marija silazi među ljude kao brižna Majka da bi ljude pozvala na obraćenje srca. Ova generacija je kao zlo stablo koje daje zle plodove. Koji su to zli plodovi koje ovaj naraštaj uspijeva nazvati čak dobrima?

Prije svega ne vjeruje više propovijedanju Evanđelja. Riječ Kristova više nije Istina koju treba slušati i po kojoj treba živjeti. Ovaj naraštaj, prevaren od Đavla, tvrdi da Riječ Božja ne želi slobodu i sreću čovjeka. Zbog toga je komunizam (koji se danas više ne naziva tako) učio i nastavlja naučavati da treba izgraditi jedno društvo bez Boga koji je, po ovom dijaboličnom nauku, opijum naroda.

Odbijajući slušati i živjeti Evanđelje, ovaj naraštaj je počinio odvratne genocide i ratove koji su prouzročili milijune mrtvih. Rijeke krvi protekle su cijelim svijetom. Udaljavanje od Boga dovelo je ljude do toga da više vjeruju ljudskim znanostima nego kršćanskoj teologiji koja promiče ljubav među ljudima.

Ne prihvaćajući Riječ Božju, ovaj naraštaj mrzi život i promiče smrt. Sveti Franjo je propovijedao radikalno Evanđelje, a ovaj naraštaj potiče čovjeka da vrši radikalno zlo koje se zove razuzdanost.

Jedan naš političar kojega, nažalost, pozivaju da govori i u našim crkvama, rekao je na televiziji da će njegova stranka braniti slobodu čovjeka pod svaku cijenu. Ideologija ove stranke je obrana abortusa, razvoda, homoseksualnosti, vanbračnog suživota, surogat majčinstva, eutanazije, potpune legalizacije droga i tako dalje.

Najtragičnije je to da neki od klera dijele dio mišljenja o ovoj kulturi smrti. Zato nas Međugorska Gospa opominje da molimo za pastire. Molite za mene da me nitko i ništa ne odijeli od Kristova Evanđelja. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 17,11-19

Kao i Isusu, ni nama svećenicima mnogi pokajnici, primivši odrješenje grijeha, ne kažu: “Hvala, oče!”. A to je znak da je ispovijed napravljena samo da se sa sebe otrese počinjene grijehe. Kako je lijepo kada pokajnik, prije nego napusti ispovjedaonicu, otvori srce zahvalnosti prema Bogu i svećeniku preko kojeg Bog ozdravlja čovjeka od gube grijeha, koja kvari i uništava ljudsko lice.

Trebamo naučiti reći hvala. Hvala je mala riječ, ali ispunjena ljubavlju ako se izgovara iz dubine srca. Nakon svake kateheze ili euharistijskog slavlja, nikada ne zaboravim reći: “Hvala što ste došli slušati i slaviti otajstva Isusovog života”. I lijepo je i dirljivo kad mi ljudi odgovore: “Mi trebamo zahvaliti tebi, oče Lorenzo”. Svaki događaj i svaka potreba može postati razlog za zahvalu Gospodinu i bližnjemu. Veliki je problem što se mi puno puta ponašamo kao djeca: prihvaćamo darove ne gledajući darivatelja. Na primjer, koliko se kršćana sjeti zahvaliti Gospodinu za dar svakodnevne hrane koju tražimo u molitvi Očenaš? Po meni, jako malo.

Za nas katolike, najizvrsnija molitva zahvale je Euharistija, u kojoj dajemo hvalu Ocu nebeskom za dar stvaranja, Isusu Kristu za dar otkupljenja i Duhu Svetom za dar posvećenja. Ali koliko katolika nedjeljom slavi Euharistiju? Samo 6%. Koliko tuge na Isusovu Licu!

Tko se ne sjeti reći hvala Presvetom Trojstvu, ne sjeti se reći hvala ni bližnjemu. Tko ljubi, zna reći hvala. Tko ne ljubi, nema poniznosti za reći hvala. Oholici sve pripada. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

PS. Svim čitateljima koji šalju financijske doprinose, kojima podupiru naša siromašna zvanja, želim da vaš dom bude ispunjen mirom i blagostanjem. Htio bih vas obavijestiti da se svakog četvrtka slavi Misa za vaše nakane.

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,27-28

Nikad ne reci: “Blago tebi, imaš važnog oca!”. Ako je otac od društvene važnosti, ali ne sluša i ne razmatra Riječ Božju, nije izvor radosti za sina.
Nikad ne reci: “Blago tebi, majka ti ima diplomu!”. Ako majka ima diplomu, a ne sluša i ne razmatra Riječ Božju, nije izvor radosti za kćer.
Nikad ne reci: “Blago tebi, ti si svećenik!”. Ako svećenik ne sluša i ne razmatra Riječ Božju, nije blažen.
Nikad ne reci: “Blago tebi, svi te veličaju”. Ako osoba koju se veliča ne sluša i ne razmatra Riječ Božju, nije blažena.
Ako poznaješ čovjeka poniznog jer sluša i razmatra Riječ Božju, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje!”.
Ako poznaješ čovjeka blagog jer sluša i razmatra Riječ Božju, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje!”.
Ako poznaješ čovjeka koji gladuje i žeđa za svetošću jer sluša i razmatra Riječ Božju, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje!”.
Ako poznaješ čovjeka koji je čista srca jer sluša i razmatra Riječ Božju, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje!”.
Ako poznaješ čovjeka koji uvijek prašta jer sluša i razmatra Riječ Božju, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje”.
Ako poznaješ čovjeka koji je progonjen zbog Evanđelja, reci mu: “Blago tebi, ti si dijete Božje”.
Blaženim se ne postaje po ulozi koju vršimo u društvu ili Crkvi, nego samo ako slušamo i razmatramo Riječ Božju.
Poslušnost Riječi Božjoj čini nas velikima. Dakle, možeš biti i dijete običnog radnika, ali ako ti i tvoj otac slušate i razmatrate Riječ Božju, nemate kompleks manje vrijednosti. Vi ste važniji od predsjednika Republike, ako on ne sluša i ne razmatra Riječ Božju. Djevicu Mariju zovemo blaženom i blagoslovljenom među ženama jer je njen Da Riječi Božjoj bio potpun. Neka Djevica Marija zagovara za nas kako bismo, dan po dan, i mi naučili reći Da volji Božjoj, koja je naše blaženstvo. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,15-26

Ima mnogo muškaraca i žena koji oduševljeno započnu put vjere, a onda, misleći da su iznutra čisti i jaki, prestanu ići na put. Što se događa ovim muškarcima i ženama koji se vrate u svijet i prestanu se hraniti Riječju Božjom, Euharistijom i molitvom? Njihovo nutarnje stanje postane gore nego prije. Pošli su na put vjere uronjeni u grijehe svijeta i, zahvaljujući riječi Božjoj, sakramentu Ispovijedi i Euharistiji, bili su oslobođeni grijeha. Ostavljajući put vjere postaju gori lopovi nego prije, gori psovači nego prije, gori preljubnici nego prije, gori pohotnici nego prije, gori nasilnici nego prije, gori narkomani nego prije, gori pijanci nego prije. Oni su kao mesne okruglice u đavlovim rukama i kao suho lišće na nemilosrdnom vjetru svojih tjelesnih strasti.

Ima mnogo muškaraca i žena koji idu u Međugorje i provedu nekoliko dana u tom svetom mjestu, iskreno se obrate milosti Kristovoj kroz ispovijed iskrena pokajanja. Onda, vraćajući se u svoje mjesto, ne ustraju u molitvi i primanju sakramenata, te se ponovno vraćaju u sotonino ropstvo, više nego prije.

Kao što bez pomoći lijekova naše tjelesne bolesti postaju sve gore, tako i bez pomoći molitve, Euharistije i Ispovijedi bolesti naše duše postaju sve gore. Đavao vrlo snažno napada one koji ozbiljno čine put vjere. Zato, ako nema ustrajnosti u pohađanju sredstava spasenja koje nam daruje Crkva, lako se upada u poroke.

Ostani u Crkvi ako ne želiš postati đavlova kuća. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,5-13

Često ćemo vidjeti ispred naših crkava s jedne strane siromaha, a s druge prosjaka. Kakvo je držanje siromaha? Držanje mu je ponizno i krotko. Ako mu daš novčić, zahvaljuje ti od srca. Ako prođeš kraj njega i ne staviš ništa u njegovu ruku, smiješi ti se kao da si mu dao nešto.
     A kakvo je držanje prosjaka? Njegovo je držanje agresivno i grubo. Ako prođeš kraj njega i ne daš mu novčić, ide za tobom i obasiplje te pogrdnim riječima ako ga ignoriraš. Moglo bi se dogoditi da, kako ga više ne bi čuo ili bolje, da ga se riješiš, prisiliš se i daš mu koji novčić.
Jedno mi je Duh Sveti objasnio danas o današnjoj prispodobi o molitvi koja mora biti uporna, a to je: Kada tražimo dobre stvari od Gospodina, moramo biti uporni kao prosjak. Čak i ako ne zaslužujemo ono što tražimo, moramo ‘dodijavati Bogu’.
Neka Mu molitva prošnje bude upućena i noću. Na primjer, ako ne uspijevaš oprostiti, ustani i noću i traži od Gospodina da ti dâ milost opraštanja. Ako vidiš da ti je vjera poljuljana, ustani i noću i traži od Gospodina da umnoži tvoju vjeru. Ako te progoni neka napast, ustani i noću i traži od Gospodina da te oslobodi od Zloga.
Ustrajnost u molitvi znak je vjere. Moli, znajući da će Gospodin, iako ti ne zaslužuješ da te sasluša, primiti tvoj zahtjev zbog tvoje bezočnosti. Budi prosjak pred Gospodinom. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Lk 11,1-4

Tko moli prema Isusovu nauku postaje učitelj molitve. Ako do danas nitko od tebe nije tražio: nauči me moliti, znači da te ljudi ne smatraju „učiteljem molitve“, iako obavljaš mnoge molitve. Molitva je jecaj Duha Svetoga. To je jecaj koji se ponavlja puno puta i s puno vjere da će nas Gospodin uslišati. U svakoj okolnosti i na svakom mjestu Duh Sveti poniznima srca predlaže jecaj. Oholica ne moli jer apsolutno misli da ne treba Boga i da se njegovi uspjesi trebaju pripisati samo njegovoj pameti i volji.
Ujutro ili navečer potrebni su produženi trenuci molitve, ali ne treba zaboraviti na Božju prisutnost u nama za vrijeme aktivnosti koje obavljamo tijekom dana. Moliti znači živjeti u Božjoj prisutnosti. Svijest da živimo u Božjoj prisutnosti čini da se klanjamo Gospodinu, hvalimo Ga, blagoslivljamo, zahvaljujemo Mu malim molitvama. Na primjer: Gospodine, priteci mi u pomoć… Gospodine, hvalim te jer si dobar i velik u ljubavi… Gospodine, oprosti mi… Gospodine, daj mi da razumijem tvoje puteve… Gospodine, blagoslovi moje neprijatelje… Gospodine, izliječi moje rane… Gospodine, daruj mi novo srce… Gospodine, posveti me u istini… Gospodine, izbavi me od Zloga… i tako dalje.
Svaki događaj, susret, svaka poteškoća, sumnja, razočaranje, radost, bol i uspjeh prilika je za uzdizanje uma i srca k PRESVETOM TROJSTVU. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva

Mt 11,25-30

Kad nas Isus poziva govoreći: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” što nam to znači i govori? Evo što nam govori: Ako ste pod teretom svojih grijeha, dođite k meni i ja ću vam dati oprost, koji donosi nutarnji mir. Neće vam psiholog otkloniti grijehe, koji čine da se osjećate umorni i opterećeni. Neće vam vaši postovi i hodočašća oduzeti vaše grijehe, već moja krv prolivena za vas. Ako ste pod teretom klevete, ne osvećujte se, već dođite k meni i ja ću vas odnijeti u srce mog Oca gdje ćete se osjećati blagoslovljeni i ljubljeni. Ako ste pod teretom bolesti i straha od smrti, dođite k meni jer sam ja na sebe uzeo vaše bolesti, i naći ćete mir i radost…
Što će naš križ učiniti laganim? Duh poniznosti i blagosti kojeg nam Gospodin želi darovati. Tko ne prihvaća i mrzi svoj križ neće nikada pronaći spokoj svom duhu. Pobuna i nasilje uznemiruju naš duh kao more u oluji. Samo u Bogu Ocu, otkrivenom po i u Isusu Kristu, nalazimo mir, i ne samo mir, nego i radost. Mir i radost su osjećaji koji naviru iz intimnog jedinstva s Presvetim Trojstvom.
Životni križ ne postaje lak ulaskom u svijet zadovoljstava. Opijajući se, drogirajući se, zadovoljavajući seksualne instinkte, nasilno podređujući bližnjega svojoj volji nećeš olakšati svoj križ. Štoviše, s vremenom ćeš se naći pod još težim križem koji će za tebe biti vječna smrt. Potrudi se da upoznaš i ljubiš Isusa! U Njemu i s Njim križ će postati himan ljubavi. Jedna pripovijetka kaže da kad je Gospodin pticama dodao krila, one su se pobunile jer su se osjećale težima, ali kad su počele letjeti, pjesma radosti i hvale Gospodinu izašla je iz njihovih kljunova: to je cvrkut koji čujemo ujutro kad se budimo. Križ nije načinjen kako bi nas nasmrt zgnječio, već kako bi nas uzdigao u vedro nebo Trojstva. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva