Iv 14,1-6

Danas nam Isus viče na uho: “Vjeruj. Ne boj se”. Što je to vjera? To nije samo vjerovanje da Bog postoji. Mnogi vjeruju u postojanje Boga Stvoritelja, ali ne u Boga Oca koji nas ljubi. Dakle, imati vjeru znači govoriti na svakom mjestu i u svakoj situaciji, u radosti i u boli: “Bog je Otac koji me ljubi.”. Ako me ljubi Bog, svemoćni u ljubavi, tko može protiv mene? Tko mi može nauditi? Nitko. Ovo je vječna Istina o kojoj nas je Isus došao poučiti svojim utjelovljenjem, propovijedanjem, smrću i USKRSNUĆEM. Zato su strah i vjera dva suprotna osjećaja. Ako živiš u strahu, ne govori da imaš vjeru. Mi nismo siročad; mi smo djeca ljubljena i blagoslovljenja od Boga Oca. David je rekao Golijatu: “Ne bojim te se. Gospodin je sa mnom!”.
Činiti put vjere znači otkriti da Bog ljubi mene, tebe, nas. Ovo je najveće otkriće do kojeg čovjek može doći kako bi porazio monstruma straha koji maltretira čovjekov život. Strah ne paralizira samo tijelo, već i dušu. Koji je najveći strah koji boravi u srcu čovjeka? Strah od ljubavi. Ovaj strah čini da se čovjek boji smrti. Strah od smrti čini nas egoistima, narcisoidnima, nasilnima, zavidnima, škrtima i požudnima. Drugim riječima, postajemo robovi smrtnih grijeha koji su uzrok naših strahova.
Koji su znakovi vjere? To su ljubav i jedinstvo. Brak završava zbog nedostatka vjere. Obitelj postaje hotel zbog nedostatka vjere. Župa postaje polje suhih kostiju zbog nedostatka vjere. Država donosi zakone protivne životu zbog nedostatka vjere.
Što je potrebno činiti za imati vjeru? Tri stvari: 1) Slušanje Riječi Božje. 2) Euharistija. 3) Odlaženje u kršćansku zajednicu.
Budeš li ove tri stvari činio ozbiljno i revno, osjećat ćeš se kao dijete Božje. U Bogu i s Bogom bit ćeš snažan, odlučan, ljubak i milosrdan. Amen. ALELUJA.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)