Iako živimo u crkvi, uvijek postoji napast da Isusa Krista odvojimo sa strane. Kada se Isusa Krista odvoji sa strane, zajednica postaje udruga u kojoj prebivaju nečisti duhovi zavisti, ljubomore i nesklada. Kako odvajamo Isusa Krista iz naših crkvenih aktivnosti? Dat ću vam nekoliko primjera. Svećenik počne propovijedati. Želi propovijedati, ne zato da dade slavu Kristu, već da pokaže umijeće svoje elokventnosti. S ovakvim stavom on sebe stavlja na Kristovo mjesto. Ne treba svećenik odriješiti Isusove sandale, već Isus sam treba odvezati vezice na svojim sandalama.
Jedan član crkve počne čistiti objekt, ne iz ljubavi prema Gospodinu, već kako bi zadobio simpatiju kod župnika. Ostavivši Isusa Krista po strani, onog dana kad mu se ne zahvali za ono što čini, prestat će čistiti crkvu.
Kao kršćani svi smo na službi Kristu. On je Gospodin, mi smo njegove sluge. Moramo raditi kako bi njegova ljubav trijumfirala u nama i u svima, kako bi se njegova volja vršila u nama i u svima, te kako bi njegovo kraljevstvo došlo u nas i u sve.
Kad Ivan Krstitelj sreće Isusa, miče se sa strane i kaže svojim učenicima neka slijede Isusa. Isus je Istina koju trebamo naučavati. Isus je Riječ koju trebamo naviještati. Isus je Život kojeg trebamo prenositi. Ne dopustimo da nam se ljudi klanjaju. Ne dajmo da nas ljudi smatraju Zeusom koji je sišao s neba.
Ponekad upoznam molitvene grupe koje vode laici koji se smatraju bogovima. Umjesto da štuju Gospodina, članovi ovih grupa štuju svoje vođe koji, zaposjednuti duhom ljudske slave, izgledaju kao da su veliki mistici. Uloga duhovnog vođe je voditi ljude k Isusovim nogama. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
PS: Od srca zahvaljujem svim čitateljima koji su mi jučer iskazali svoju ljubav zaželjevši mi Sveti rođendan, a takav je i bio u ovom mjestu Kraljice Mira.
SJEME 