Iv 10,22-30

Gospodin ljubi svih, ali svih ne bira. Odabranje Gospodnje je samo za neke. Gospodnje odabranje nekoga podrazumijeva poziv na izvršenje velike misije. Božansko odabranje ne ovisi o ljudskim čimbenicima. Ono je veliko otajstvo. Gospodin ne odabire nekoga prema ljudskim kanonima.
Prije nego pošalje nekoga u misiju, Gospodin svog odabranika zove i oblikuje, pouči ga i ispuni karizmama potrebnima kako bi misiju mogao vršiti vjerno i revno. Koju misiju je odabranik pozvan vršiti? Posvetiti se potpuno evangelizaciji. Evangelizirati znači upoznavati ljude s Kristom, spasenjem čovjeka. Tijekom misije odabranik mora mnogo trpjeti zbog evangelizacije. Ne prihvaćaju svi radosno Riječ Božju, zbog nekih predrasuda koje postoje prema evangelizatoru.
Koje bi to mogle biti predrasude? Jedna bi mogla bit razuzdani život vođen prije poziva i prije obraćenja. Neki slušatelji će reći: “Znamo tko je on: okorjeli grešnik i psovač, a sad glumi da je Svetac!” Drugi će reći: “Znamo tko je ona! Ona je prostitutka, a sad se predstavlja kao čestita žena.” Drugi će opet reći: “Znamo tko je on. Jadni neznalica. Nije diplomirao teologiju. Njegov govor nije rječit. A čini čuda i čudesa.
Je li možda čarobnjak? Tko mu je dao ovu moć? Odakle je dobio svu tu božansku spoznaju? Mora biti da je varalica”. Posljednja predrasuda je ona koja je prepriječila Isusu da čini čuda i naučava o nebeskim stvarnostima u Nazaretu, gdje je odrastao, te gdje ga svi poznaju. “Kako Isus može činiti čuda i božanski govoriti ako znamo da je Josipov sin, a ne sin rabina?” Zato ga nisu htjeli slušati, te su odlučili baciti ga u ponor. Ali je Isus, s autoritetom koji je izazivao strah i poštovanje, prošao između njih i otišao odande.
Često se pitam: “Kako to da se SJEME proširilio kao bršljan? Kako to da mi kažu da ga neki svećenici odbacuju? Znam, nisam bibličar, teolog ili profesor Teologije. Čitaju me jednostavni ljudi, čista srca. Pripadam jednoj redovničkoj ustanovi i pitam se čitaju li me moja braća, znajući da nisam diplomirao teologiju. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)