Danas je u modi izraz “činim put vjere”, što znači polako prelaziti od nepoznavanja Boga do spoznaje Boga. U prvotnoj Crkvi poganin ili Židov govorio je da čini katekumenat, koji je katekumena dovodio do poznavanja Boga kojeg je Isus došao očitovati Rječju i životom.
Katekumenat je trajao nekoliko godina i završavao Pečatom Krštenja. S Krštenjem se ulazilo u Crkvu, sudjelujući u životu jedne kršćanske zajednice, sve više rastući u spoznaji ljubavi Trojedinog Boga. Spoznaja Boga je postepena. Što se više upoznaje Božju ljubav, više se na njegovu ljubav odgovara trudeći se vršiti sve ono što je Njemu milo. Stoga je i put vjere postepen. Mama nije tako luda da svom novorođenčetu za jesti daje tvrdi kruh, nego mlijeko. Malo pomalo kako dijete raste, mama će mu dati hranu koju može žvakati i gutati. Majka Crkva, preko svetih i mudrih pastira, čini istu stvar s novorođenima u vjeri. Hrani ih duhovnom hranom prilagođenom njihovom putu vjere kojeg su započeli. Zato pastir mora osobno poznavati ovce svoga stada. A ovo se događa samo u malim zajednicama. Zato su zadnji Pape uvijek poticali župnike da podijele Župu u male zajednice.
Stado je sačinjeno od ovaca i janjadi. Ovcama pastir daje zahtjevniju katehezu, dok janjadi daje blažu.
Nije uopće mudro da učitelj djecu podučava matetematiku, niti je mudro da profesor nastavlja predavati aritmetiku učenicima srednje škole.
Onomu tko put vjere započinje nakon što je počinio tolika ubojstva, ne mogu reći da počinja ubojstvo ako brata nazove “kretenom”. Najprije mora razumjeti zapovijed ‘ne ubij’ iz Mojsijevog zakona, pa tek onda iz Isusovog.
Sve sam ovo napisao kako bih razjasnio Isusove riječi koje je rekao svojim učenicima i koje nalazimo u današnjem Evanđelju: “Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi”. Pojačajmo našu pripremu za slavlje Pedesetnice kako bi Duh sišao nad svih nas. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 16,5-11
U trenutku mog prelaska s ovog svijeta na drugi, volio bih da me netko od prisutnih upita: “Kamo ideš?”, a da ja s osmijehom na licu spremno odgovorim: “Idem svome Ocu, zahvaljujući Kristovoj Krvi i Duhu Svetomu koji mi je oči držao otvorene prema Nebeskoj Domovini!”. Siguran sam da će se to i dogoditi jer snažno vjerujem da je Trojedini Bog beskrajno milosrđe. Trenutak prijelaza bit će prepun radosti jer ću vidjeti tri Božanske Osobe koje danas ljubim, ali ne vidim.
Dok pišem ovo Sjeme nalazim se u vlaku za Napulj. Moj život je uistinu, kao i tvoj život, hodočašće prema vječnom domu. Gospodin me poziva da ne protratim ovdje i sada, zaboravljajući prošlost i gledajući na budućnost. Svaki trenutak je priprema za vječno svadbeno slavlje sa svakom Osobom Trojstva. Već su skoro dvije godine prošle otkako me Duh neprestano potiče da idem u gradove i mjesta naviještati Evanđelje milosrđa. Prije nego napustim svoje sigurnosti u Napulju kako bih otišao onamo gdje Duh želi, napet sam i zamišljen, ali Gospodin mi govori: “Ustani i idi! Pripremio sam ti narod koji će te prihvatiti kao mog službenika!”. I tako uvijek bude. Naime, uvijek nalazim narod koji slavi u mojoj prisutnosti, čak i kad mi govore da su mi propovijedi tvrde, ali istinite.
Osjećam da sada, zahvaljujući SJEMEnu, po cijelom svijetu postoji narod koji moli za mene. A kad sam prije dvije godine bio zamoljen da napustim Župu, moji nadređeni su bili primili anonimno pismo u kojem je pisalo da ja više ne mogu biti župnik jer sam već star, te da su moje propovijedi nejasne i bez milosrđa. Božje misli nisu naše misli i Božji putevi nisu naši putevi. Kad više ne budem na ovom svijetu, molit ću Duha Svetoga da siđe na sve one koji su me ljubili kao službenika Božjeg, pa i na one koji me nisu prihvatili s ljubavlju, da se ozbiljno obrate Gospodnjoj ljubavi. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 15,26-16,4
Često mi govore: “Ne znam moliti, oče… kad čitam Bibliju, ništa ne razumijem… ne uspijevam oprostiti onomu tko me uvrijedi… sram me svjedočiti Evanđelje u javnosti… ne uspijevam biti blag… ne uspijevam biti vjeran u braku… ne uspijevam živjeti zaručništvo u čistoći… ne uspijevam svoju bol živjeti u miru…” Ima još mnogo onih “ne uspijevam”…
Pa, duhovni svijet se ne može vidjeti i kušati samo ljudskim snagama. Potrebno je da pomoć dođe odozgor. Značajne su riječi psalmista koji u svojim poteškoćama, sumnjama, kušnjama i napastima, moli govoreći: “K brdima oči svoje uzdižem odakle će mi doći pomoć. Pomoć je moja od Gospodina, sada i dovijeka”. Tko se pouzdaje u vlastite snage, nikada neće postati duhovni čovjek. Nemoj nikada reći: Ne uspijevam, nego kaži: Gospodin će u meni izvršiti djelo svetosti…!
Ova pomoć ima ime: Duh Sveti. To je veliki dar kojeg Otac Nebeski šalje onima koji vjeruju u Isusa Krista i vrše govor na Gori, govor kojeg mnogi kršani ne poznaju.
Duh Sveti, treća Osoba Trojstva, jest Gospodin koji daje život. Ali što je to život u evanđeoskom govoru? To je nadnaravani život, tj. sami život Trojedinog Boga.
Duh Sveti nam daruje život molitve. Duh je taj koji dolazi unutar nas moliti neizrecivim jecajima. Duh Sveti nam daruje snagu da budemo svjedoci Evanđelja, tj. Isusa Krista, čak i u progonstvu. Duh Sveti nam daruje pamet i radost da razumijemo Sveto Pismo. Duh Sveti nam daruje hrabrost da zagrlimo svog neprijatelja.
Duh Sveti čini da ljubimo Crkvu, Euharistiju, župsku zajednicu, te nam daruje revnost za navještanje da je samo Krist naše spasenje. Zaboravio sam ti reći jednu jako važnu stvar: Duh Sveti čini da se osjećaš izmiren s Ocem Nebeskim, sa samim sobom, sa svojom poviješću, s bližnjim i sa stvorenjem. Zazovi Duha i bit ćeš Svet, tj. dijete Božje. Dijete Božje izbjegava sve ono što ne slavi Boga i ne koristi bližnjemu, tj. izbjegava grijeh. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 15,9-17
Jednu stvar učim kao kršćanin i svećenik: što više postajem Gospodinov vjerni sluga, to više Gospodin postaje moj sluga, tj. stavlja mi se na raspolaganje. Trebamo ostati u ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, kako bi nam Duh Sveti sve više i bolje otkrivao ono što ljudsko oko ne vidi i ljudski um ne shvaća. Ostati u Gospodnjoj ljubavi znači biti zauvijek ukorijenjeni u njegovu Riječ. Čovjekov problem je što ima slabu volju. A to ga čini nestalnim. Jedan dan je lud za Gospodinom, a slijedeći dan lud je za svijetom. Nedostaje nam ustrajnosti. Mi smo kao vatra slame koja se brzo pali i odmah gasi. Zato imamo potrebu neprestano zazivati Duha Svetoga kako bi nas učinio snažnima i ustrajnima u Gospodnjoj ljubavi u svako vrijeme, na svakom mjestu i u svakoj situaciji. Naravno, vjernost nije krepost ovog naraštaja koji, s obzirom da nije discipliniran, prelazi od jedne želje do druge kao ptica koja leti od grane do grane. Gospodin nas podsjeća da ćemo zadobiti Raj samo ako ostanemo ustrajni.
Ostati u Gospodinu ne znači biti s Gospodinom i zaboraviti svog bližnjeg. Istinski odnos ljubavi s Gospodinom ne isključuje odnos s bližnjim. Tko živi s Gospodinom osjeća uvijek poticaj da ide prema bližnjemu s osjećajima ljubavi.
Koji su to osjećaji ljubavi? To su osjećaji poniznosti, blagosti, mira, oprosta, milosrđa, strpljenja, dijeljenja i poštivanja. Koji je plod ove dvostruke ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu? Potpuna radost. Ako se danas ispovijedaš kršćaninom, a okolo ideš uvijek očiju punim tuge, to je znak da nisi ukorijenjen u ovu dvostruku nadnaravnu ljubav.
Hrabro! Pedesetnica je na vratima. Pripremi se na primanje Duha Svetoga s jednom ozbiljnom i iskrenom ispovijedi. Golubica Duha ne slijeće tamo gdje je smeće. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 15,18-21
Svijet ne progoni sve one koji se ispovijedaju kršćanima. Svijet je ona velika kriška čovječanstva koja odbija živjeti po Evanđelju. Ne samo da odbacuje Isusa Krista, nego je i neprijateljski nastrojen prema njemu. Svijet prije svega odbacuje kršćanski moral. Stoga, onoga tko naviješta Evanđelje i živi ga u cijelosti, proganjaju kao i Isusa.
Isusa su nazivali ludim i van sebe kad je naučavao da se ljubi svog neprijatelja. Isusa su nazivali ludim i van sebe kad je naučavao da se svoj višak daje siromasima. Isusa su nazivali ludim i van sebe kad je naučavao da čovjek ne razdvaja ono što je Bog sjedinio, govoreći o braku. Isusa su nazivali ludim i van sebe kad je naučavao uskrsnuće tijela. Isusa su mrzili kad je naučavao da religija ne može i ne smije imati profit kao svoj cilj.
Isus je osuđen na smrt jer je govorio da je Sin Božji. U svim svojim učenjima Isus nije prihvaćao kompromise. Nije se prilagođavao mentalitetu svijeta. Kad je naučavao Istinu nije se obazirao na tuđa mišljenja.
Ako danas naučavaš da je razvod nemoralan, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da je brak između dva istospolna bića nemoralan, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da je eutanazija nemoralna, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da je umjetna oplodnja nemoralna, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da su predbračni odnosi nemoralni, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da je pobačaj zločin, svijet te progoni. Ako danas naučavaš da je rodna ideologija nemoralna, svijet te progoni.
Biti progonjen znači ne biti više smatran dijelom društva, biti izbačen iz javnih ureda, biti klevetan, nazivan nazadnim, da se u tebe upire prstom kao u neprijatelja znanstvenog, društvenog i moralnog napretka društva.
Pažnja, braćo i sestre koji se zalažete naviještajući Evanđelje u ovom svijetu! Progonjen možeš biti i u svojoj obitelji i kršćanskoj zajednici. Blago tebi ako te progone zbog Evanđelja, jer velika će biti tvoja plaća! Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 15,12-17
Nije poticaj, već zapovijed ono što Isus daje nama koji se dičimo ispovijedajući se kršćanima: Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge! Kako bismo naučili ljubiti, Gospodin nas je stavio u jednu zajednicu sačinjenu od krštenih kršćana. Zato, ako si odlučio živjeti sam, nikad nećeš znati možeš li ljubiti drugoga. Živeći s drugima, znat ćeš imaš li iste osjećaje Isusove. Naime, On kaže: “Ljubite jedni druge kako sam Ja ljubio vas”.
Iako je bio Svetac, Isus nije prezirao grešnike. Naprotiv, družio se i jeo s njima, kako bi ih učinio pravednima. Iako je bio Istina, nije se osjećao nadmoćnijim od neukih. Naprotiv, počeo ih je naučavati kako bi upoznali Istinu. Iako je bio ljubak i duboko ljubazan, družio se s ljudima gruba ponašanja. Iako je bio umoran i istrošen od svakodnevnog napora, slušao je, primao, ozdravljao bolesne u bilo koje doba, a da nikada nije pokazao umor i nestrpljenje. Iako je postao meta uvreda i kleveti, nije proklinjao svoje neprijatelje. Naprotiv, blagoslivljao ih je i molio za njih. Iako je nepravedno udaran, suđen i osuđen na smrt, On s Križa moli Oca Nebeskog da svima nama od srca oprosti.
Kakvu vrstu ljubavi ti pokazuješ u svom braku, u svojoj obitelji, u svojoj župi i u svom samostanu? Je li sve ono što činiš i govoriš začinjeno solju ljubavi? Sol se rastapa kako bi dala okus hrani. A ti… umireš li svom individualizmu, svojoj narcisoidnosti, oholosti, zavisti, bahatosti, škrtosti i svojim komoditetima, kako bi ljubio braću i sestre iz svoje kršćanske zajednice? Što se govori o tvom braku, o tvojoj obitelji, o tvojoj župi i o tvojoj redovničkoj zajednici? Ako u tvojoj zajednici nema duha ljubavi i jedinstva, znači da ste samo grupa osoba bez vjere, te niste živi znak prisutnosti Uskrsnulog.
Nadam se da će svijet koji ne poznaje Isusa, gledajući nas, sa čuđenjem i divljenjem reći: GLEDAJTE KAKO SE LJUBE, onako kako su to pogani govorili prvim kršćanskim zajednicama. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 14,6-14
“Ako me ljubite – kaže Isus svojim učenicima – činit ćete djela veća od onih koje sam ja učinio”. Snažno vjerujući u Isusove riječi, ne čudi me, kada čitam životopis nekog sveca, ako je tijekom svog ovozemaljskog života učinio čuda i čudesa. Uopće me ne čudi što je Sveti Franjo Paulski uskrisio mladića iz plemićke obitelji, koji se bio dao u izgradnju Crkve, tijekom koje ga je pogodila greda, te je mrtav pao na zemlju. Svetac dotrči, moli nad ovim krvavim tijelom i mladić se odmah ustaje i vraća na posao. Ne čudi me što Padre Pio, slušajući ispovijed nekog pokornika, kaže mu: “Vidi što si sakrio” ili “zaboravio si mi reći onaj grijeh kojeg si počinio na mjestu tom i tom godine te i te”. Ne čudi me što jednog dana Sveti Antun Padovanski, ogorčen što ga ljudi odbijaju slušati, ide na plažu propovijedati ribama koje, s glavama izvan vode, zauzimaju stav slušanja. Ne čudi me što je Sveta Katarina Sijenska govorila jezike koje nikad nije učila. Ne čudi me ni što je Sveti Josip Kupertinski letio iz grada u grad kad je njegova prisutnost bila hitno potrebna. Konačno, ne čudi me što Sveti Ivan Pavao II ide u zatvor zagrliti čovjeka koji ga je htio ubiti. A zagrliti vlastitog neprijatelja je čudo nad čudima.
U stvari, ako u sebi nemamo Isusov Duh, ne možemo niti reći Dobar dan onomu tko nas je nazvao kretenom. Istina, onaj tko ljubi vlastitog neprijatelja čini uistinu veliko čudo. Uistinu je veliko čudo nalaziti se usred plamena klevete ili velikog razočarenja, a ne psovati, huliti, ni proklinjati, ostati nasmiješen i ljubak prema onumu tko nas je ubacio u plamen ili nas je razočarao.
Ništa nije nemoguće onomu koji živi za Isusa, u Isusu i s Isusom. Amen. ALELUJA.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 15,1-8
Vinova loza je veoma osjetljiva biljka. Treba se mnogo brinuti o njoj kako bi izrasla zdrava. Zemlja treba uvijek biti čista. Nakon tri godine počinje donositi plod. Na lozi ima grana koje donose plod, i drugih koje ne donose. Zato se lozu svake godine treba podrezivati kako bi se otkinule grane koje daju samo lišće. Loza koja se ne obrezuje postaje divlja, te donosi bezukusno grožđe.
Što nas Isus naučava poredbom s istinskim trsom i lozom? Prije svega, kršćanin treba biti intimno sjedinjen s Njim kako bi rastao u istinskoj vjeri, nadi i ljubavi. Nažalost, možemo biti član neke zajednice i biti više navezani na župnika nego na Krista, biti više navezani na sveca nego na Krista ili, još gore, više navezani na kip nego na Krista.
U zajednicu se ide kako bi se upoznalo, ljubilo Krista i služilo Kristu čija nas je krv, prolivena na križu, otkupila.
Što nas još naučava Isus Krist? Kršćanska zajednica formirana je od kršćana (grana) koji daju dobro grožđe, koje je znak slatke i radosne ljubavi, te od kršćana koji su, iako idu u zajednicu, divlje grane koje uzalud zauzimaju mjesto u zajednici, bez da ikada donesu plod istinskog obraćenja.
Zatim ima i kršćana koji postanu heretici, te su čak neprijateljski nastrojeni prema Kristu. Danas je u modi “otkrstiti se”. Kršteni kršćani koji pišu svojim župnicima da izbrišu njihovo ime iz knjige krštenih. Neka im Gospodin oprosti neznanje!
Nakon što sam četrdeset i šest godina radio u GOSPODNJEM vinogradu (župi), mogu reći da postoje tri načina kako postati beskorisni kršćani. Možemo kategorički odbaciti Isusa govoreći: “Isus me uopće ne zanima”. Možemo slušati Isusa Krista bez da ikad vršimo njegove zapovijedi. Isusu Kristu služimo samo usnama. Konačno, možemo prihvatiti Isusa Krista u svoj život, ali u trenutku progonstva odbaciti ga zauvijek.
Jednu stvar ne smijemo zaboraviti: neplodnost u kršćanskom životu rađa vječnu propast. Suhe grane osuđene su da gore u vječnom ognju. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo dod Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Mt 13,54-58
Je li kraljevstvo Božje u tvom srcu? Ako mi odgovaraš “da”, onda ne vidim zašto je tvoje srce uznemireno, te zašto stalno živiš u tjeskobi. Tvoj život je u rukama Boga koji nije prevrtljiv i nepredvidiv kao Homerovi bogovi. Isus nas je naučio da Ga zovemo Oče. Stoga se tvoj život dobro čuva. Ako su tjeskoba i potištenost postale pratiteljice tvog života, to je zato što u tvom srcu ima malo vjere u Oca Nebeskog. Ovaj nedostatak vjere prouzrokovat će ti čir na želucu, a najvjerojatnije i u srcu. Medicinska znanost je dokazala da će onaj tko se zna smijati zasigurno duže živjeti. Znaš li da se manje energije troši na smijanje, nego na tjeskobu i tugu? Tjeskoba crpi snage ne samo duha, nego i tijela. Tjeskoba ti ne dopušta da misliš pozitivno. Stanje tjeskobe vitla te u borbu protiv nepostojećih problema, tako da se energija duha i tijela uzalud crpi.
Kako se savladava tjeskoba? Sigurno ne gutajući šarene tablete, već vjerom u Boga. Potrudi se u svakoj situaciji napraviti ono moguće, a ono nemoguće prepusti Bogu, jer Njemu ništa nije nemoguće. Jesi li razumio, ili si nerazuman i srca spora da vjeruješ u Riječ Božju?
Kad ti đavao želi uznemiriti srce, ovako moli: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim on mi daje odmora, na vrutke me tihane vodi… Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti, Gospodine, sa mnom… Sreća i milost pratit će mene sve dane života moga (psalam 23). Nauči napamet ovaj psalam. Recitiraj ga s vjerom više puta dnevno. Ova molitva će iz tvog srca odstraniti svaku tjeskobu. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Iv 14,21-26
Nevjerojatno, ali istinito! Ako želimo, naše srce može postati dom Trojedinog Boga. Ali moramo pripaziti na jednu stvar. Koju? Da slijedimo puteve Isusa Krista bivajući poslušni Njegovom nauku! Isus je danas na vratima tvog srca i kaže ti: “Otvori mi! Danas želim doći u tvoju kuću”. Potrči Mu odmah otvoriti. Ne čekaj ni sekunde. Širom Mu otvori vrata. Ako dopustiš da Isus uđe u tvoje srce, vidjet ćeš kako će zajedno s Njim doći Otac i Duh Sveti. Ove Tri Božanske Osobe su nerazdvojive. Gdje ide Jedna, ide i Druga. Ako te Jedna od njih ljubi, ljube te i Druge dvije. Ovo je veliki misterij koji se ne može shvatiti ljudskim umom, već ju možemo kušati i osjetiti unutar sebe.
Presveto Trojstvo voli dolaziti u tvoju kuću, unatoč tomu što je mala i ponizna. Žele doći u tvoju kuću kako bi ju učinili bogatom, lijepom i prostranom. Božanske osobe nisu gosti koji ti dolaze smetati ili okrenuti tvoju kuću naopako. Naprotiv, dolaze donijeti red i Svaka od Njih će ti donijeti neprocjenjivi dar kojeg ti ne može dati nijedan čovjek na zemlji, unatoč svom bogatstvu ili važnosti. Otac će ti donijeti dar mira, Sin dar radosti, a Duh Sveti dar ljubavi.
Na želju Presvetog Trojstva da uđe u tvoju kuću odgovori kako je odgovorio i Zakej, koji, čim mu je Isus rekao: “Zakeju, danas želim doći u tvoju kuću”, potrča otvoriti Mu vrata. Od tog dana nadalje Zakej se osjećao uistinu bogat ljubavlju, radošću i mirom. Tri dara koja mu novac nije mogao dati. Naprotiv, novac kojeg je bio nakupio prouzrokovao mu je mnogo tuge, mržnje i nemira.
Mnogi ljudi danas odbijaju otvoriti vrata Kristu. Tko Mu lupa vratima u lice do kraja svog postojanja, svršit će loše: završit će u ponoru pakla iz kojeg nikad više neće izaći. Ako danas čuješ da Isus kuca na vratima tvog srca, nemoj reći: “Još je mnogo godina života ispred mene. Pusti me da sada uživam u životu!”. Ne budi nerazuman i tvrdoglav. Isus se možda nikad više neće vratiti kucati na tvoja vrata. Amen. ALELUJA.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
PS. L’ AMORE GUARISCE (LJUBAV LIJEČI) (V izdanje) o. Lorenza je knjiga koja čovjeku pomaže otvoriti Vrata srca Kristu. Za narudžbu nazovite +39331 3347521 – +39340 6275715
SJEME 