Često mi govore: „Oče Lorenzo, imam veliku vjeru, ali ne mogu oprostiti onomu koji me povrijedio.“ A ja dodajem: „Brate, nemaš vjeru, jer onaj koji ima vjeru prašta.“ Neka druga osoba mi kaže: „Oče Lorenzo, htjela bih imati još jedno dijete, ali nesklona sam otvaranju životu jer bismo zbog drugog djeteta živjeli u financijskoj neizvjesnosti; ali imam veliku vjeru.“ A ja odlučnim glasom odgovaram: „Ti uopće nemaš vjeru jer ne vjeruješ da će se Gospodin pobrinuti za budućnost tvog djeteta.“
Mnogi govore da imaju vjeru, ali u stvarnosti imaju samo prirodnu religioznost, to jest klanjaju se Bogu kojeg ne poznaju. Ima mnogo katolika koji vjeruju da im nije oprošteno i žive u neprestanom strahu od Boga kojeg uspoređuju s poreznom upravom. Isus nam nastavlja govoriti: „Ne bojte se, nego vjerujte u Oca nebeskog i u mene.“ Ima drugih katolika koji govore: „Oče, imam vjeru, ali bojim se svega i svih.“ Onaj tko se ovako izražava, pokazuje snažan manjak vjere u Boga Oca i Stvoritelja koji nas poznaje, koji nas je stvorio iz ljubavi i koji svugdje ide s nama i ne ostavlja nas same ni na trenutak.
Istina, vjera je dar kojeg nam je darovao Isus Krist i to je dar za svih. Ali Isus Krist nikome ne nameće dar vjere. Čovjek treba tražiti i moliti za dar vjere.
Privilegirano mjesto za traženje, gajenje i rast autentične vjere je Crkva koja nam daruje sredstva za upoznavanje Boga ljubavi i milosrđa. Ova sredstva su: slušanje Riječi, slavljenje Euharistije i bratsko zajedništvo. Moliti znači imati vjeru. Koji će danas biti tvoj vapaj: Gospodine, daj mi vjeru!, ili: Gospodine, uvećaj mi vjeru? Tko traži, zadobiva. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
PS. Svim čitateljima koji šalju financijske doprinose, kojima podupiru naša siromašna zvanja, želim da vaš dom bude ispunjen mirom i blagostanjem. Htio bih vas obavijestiti da se svakog četvrtka slavi Misa za vaše nakane.
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskog Poziva
SJEME 