Iv 12,24-26

Bolje je zapovijedati, nego služiti, često se čuje u svijetu koji ne poznaje Evanđelje. U svom sam dugom životu iskusio da ima više radosti u služenju, nego u zapovijedanju, više u davanju, nego u primanju. Tko zapovijeda, kuša užitak, ali ne i radost. Užitak prolazi, ali radost ostaje. Naravno, treba služiti slobodno i iz ljubavi. Prisilno služenje ne rađa radost, već tugu.
Isus se ponudio Ocu za naše spasenje slobodno i iz ljubavi. Bogu je mio onaj koji se njemu i bližnjemu radosno stavlja na služenje. Kršćanin koji živi u Isusu i za Isusa uzvikuje: „Ne živim da budem služen, već da služim“. Služiti znači uistinu davati život, to jest umirati vlastitim udobnostima. Često se kaže: NE SMETAJ. Što znači: Ne dekomodiraj me.
Mučenik Sveti Lovre je bio đakon, što znači „sluga“. U prvotnoj Crkvi uloga đakona bila je briga za siromahe, posljednje i udovice kršćanske zajednice. Danas u našim Biskupijama ima mnogo đakona koji nisu zaređeni kako bi služili siromasima i posljednjima društva, već kako bi služili za oltarom. Često se služe oltarom kao što se glumci služe pozornicom. Zaista je tužno vidjeti u kršćanskoj zajednici kako se neki đakoni, svećenici i biskupi služe Bogom kako bi postali gospodari. Sveti Lovre mučenik dao je život za Evanđelje Isusa Krista koji je rekao: „Sin čovječji nije došao da bude služen, već da služi“.
Tko se služi Bogom kako bi bio služen, dijete je đavla. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)